Primena Sistema za kontinuirano praćenje glukoze kod osoba sa insulin zavisnim DM tip 2

Zahvaljujući unapređenju karakteristika i funkcionalnosti sistema za kontinuirano praćenje glikemije (CGM), benefiti njegove primene postali su dostupni i osobama sa tipom 2 dijabetesa kao i onima sa predijabetesom.

Značaj pravovremene odnosno rane kontrole glikemije, ogleda se u sprečavanju akutnih komplikacija i dalje progresije bolesti koja dovodi do pojave hroničnih komplikacija.

Poslednjih godina je značajno porastao broj studija koje ispituju efikasnost CGM-a kod osoba sa insulin-zavisnim dijabetesom tipa 2.

SMBG i A1C nisu dovoljni za dijagnostiku

Sposobnost pacijenata i lekara da procene glikemijsku kontrolu kod osoba sa tipom 2 dijabetesa, uglavnom zavisi od nepotpunih informacija poput: samostalnih merenja glukoze iz krvi (SMBG) i glikoziranog hemoglobina. Čak i u najboljim okolnostima, podatke o vrednostima glukoze izmerene iz krvi teško je interpretirati. U ovim slučajevima, pacijenti i lekari se oslanjanju na pojedinačno merenje glukoze iz krvi nakon perioda gladovanja (BG) ili prikaz vrednosti izmerene glukoze u različitim vremenskim intervalima ali bez jasnih informacija o unetoj hrani, fizičkoj aktivnosti ili drugim ključnim faktorima.

Iako se vrednost glikoziranog hemoglobina (A1C) koristi kao referenca u proceni kontrole glikemije, na osnovu te vrednosti se ne može u realnom vremenu, niti retrospektvno, otkriti specifično ponašanje i postupci pacijenta koji bi značajno mogli da izmene tok i način terapije. Na primer, osoba može imati vrednost HbA1C od 7%, iza čega može biti skrivena stabilna glikemijska kontrola ili ekstremne varijacije dramatičnih porasta glikemije nakon obroka, koje se smenjuju agresivnim padovima glikemije nakon uzimanja insulina i sledstvene hipoglikemije.

Povratne informacije u realnom vremenu koje menjaju navike

Sistem za kontinuirano praćenje glikemije (CGM) omogućuje dve glavne prednosti u odnosu na samostalna merenja glukoze iz krvi i merenje glikoziranog hemoglobina (HbA1C):

Prvo, značajno više informacija na osnovu kojih se dobija kompletna slika o glikemijskoj kontroli. Za razliku od informacija o vrednostima glukoze u različitim tačkama, kontinuirano merenje nam dozvoljava uvid u parametre poput vremena u ciljnom rasponu (Time in range), vremena u hipoglikemiji, varijacija glikemije, i drugih.

Rezultati kliničkih studija pokazuju da je upotreba sistema za kontinuirano praćenje glikemije (CGM), kod osoba sa dijabetesom tipa 2 odlično rešenje u cilju korekcije navika i regulacije stanja.

Pacijenti uključeni u ovu studiju su bili konzistentniji u vežbanju, i smanjenju kalorija u toku upotrebe CGM-a.

Osim toga, kod njih je primećen redukovan broj hipoglikemija, kao i poboljšanje vrednosti HbA1C bez ikakvih izmena u terapiji.

Studije koje potvrđuju efikasnost CGM-a kod osoba sa DM2

“Pad vrednosti HbA1C zabeležen je bez promene terapije ili povećanja perioda hipoglikemije u grupi koja je koristila rtCGM, samo uz promenu životnih navika i načina života”, pokazala je studija koju su sproveli Vigersky i sar. na 100 pacijenata sa DM2”.1

1 Vigersky RA, Fonda SJ, Chellappa M, et al.: Short-and long-term effects of real-time continuous glucose moni- toring in patients with type 2 diabetes. Diabetes Care 2012;

 

“56,9 % pacijenata koji su koristili CGM detektovali su svoje hipoglikemije, u poređenju sa 26,4 %pacijenata koji su glikemiju kontrolisali samostalnim merenjima glukoze iz krvi (SMBG)”.2

2 Zick R, Petersen B, Richter M, Haug C: Comparison of continuous blood glucose measurement with conventional documentation of hypoglycemia in patients with type 2 diabetes on multiple daily insulin injection therapy. Diabetes Technol Ther 2007;9:483–492.